Bijela bunika (Hyocyamus albus) je krupna svilenkasto dlakava trajnica, snažnog korijena. Debela stabljika visoka je 30 – 90 cm, razgranjena već od baze, na starijim biljkama pri bazi i odrvenjela. Listovi su na dugačkim peteljkama, dugi 4 -9 cm, okruglasti i nazubljeno urezani. Cvate od siječnja do srpnja, cvjetovi su mutnobijeli, promjera oko 2 cm, građeni na temelju broja 5. Plod je smeđi tobolac s mnogo sitnih sjemenki.

Najčešće raste na suhim staništima, odlagalištima otpada, uz putove i zidove, rasprostranjena je na području mediterana i sjevernoj Africi. Bijela bunika je izuzetno otrovna biljka, sadržava alkaloide snažnog neurotoksičnog djelovanja na sve sisavce. Svi dijelovi biljke su vrlo otrovni, otrovi se ne raspadaju ni kuhanjem. Uzrokuje halucinacije, bunilo (otud i naziv vrste), manični delirij, od davnih vremena se iskorištava u čaranjima i crnoj magiji. Ipak, bunika je u vrlo malim količinama jedan od najstarijih poznatih sedativa i analgetika i lijek protiv epilepsije.