Srebrenka (Lunaria annua) pripada porodici Brassicaceae. Narodni nazivi su jednogodišnja mjesečnica, judin novčić, mjesečevo zelje, tusk, tikvenjak, srebreno cvijeće. Porijeklom je sa Balkana i jugozapadne Azije. Srebrenka naraste 30-100 cm u visinu, ima uspravnu i dlakavu stabljiku, koja je ponekad u gornjem dijelu veoma razgranata. Listovi su srcasti, kratko zašiljeni i nepravilno nazubljeni, zagasitozeleni i hrapavi sa obje strane. Donji listovi su široki, sa peteljkama, a prema vrhu biljke su manji, uži i sjedeći. Cvjetovi su mirisni, lijepi i veličine 2-3 cm sa četiri latice, grimiznocrveni ili ljubičasti, rijetko bijeli, a razvijaju se u cvatovima pri vrhu biljke od travnja do lipnja. Plodovi su široko eliptični, zaobljeni, plosnati i imaju srebrnastu pregradu. Zbog toga ih i zovu srebreno cvijeće ili srebrenka, a ponekad svojom prozračnošću podsjećaju i na Mjesec, pa otuda ime Mjesečnica. Osušena se bere za cvjetne aranžmane.
Zbog lijepih cvjetova i plodova, ova se biljka često uzgaja u seoskim vrtovima i po parkovima. Kod nas raste kao podivljala i samonikla po livadama, svijetlim šumama i po zapuštenim, neobrađenim poljima. U zrelim sjemenkama ima 1% alkaloida i eterične komponente srodne onoj iz gorušice, zbog toga su ove sjemenke služile u proizvodnji senfa. Za jelo se može iskoristiti i korijen koji se jede prokuhan a skuplja se u proljeće, prije razvitka cvjetova. Nezreli plodovi imaju pikantan i oštar okus i miris sličan hrenu, mogu se upotrebljavati kao začin za jela od mesa. Razmnožava se sjemenom i obično se uzgaja kao dvogodišnja biljka jer u godini sijanja ne cvjeta, cvjeta u drugoj godini. Odgovara joj sjenovit položaj (premda dobro podnosi i direktno sunce), kao i vlažno, dobro drenirano zemljište.
Ponuda:
500 sjemenki
