Dragoljub (potočarka) je biljka iz porodice Tropaeolaceae, porijeklom iz toplih krajeva južne Amerike. U svom izvornom staništu dragoljub je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. Vrlo je osjetljiv na hladnoću, voli najviše topla, sunčana mjesta koja su tokom najjačeg sunca ipak malo zaklonjena laganom sjenom. Cvate u nijansama od blijedo žute, preko raznih kombinacija narančaste pa sve do crvene boje. Cvjetovi dragoljuba jako privlače kukce, pogotovo bumbare. Dragoljub najviše voli rasti na pjeskovitim, siromašnim tlima. Sije se u 4. mjesecu direktno u tlo, može i prije u posudice ali ne voli baš presađivanje, stoga bolje direktno na otvoreno, ali tek dok prestane opasnost od mrazeva. Dragoljub ne podnosi pad temperatura i odmah propada. Kod nicanja zna biti jako čudljiv, nekad jako brzo nikne, nekad tek za mjesec dana, kako mu odgovaraju uvjeti.

 

Cijela biljka je jestiva i sadrži vitamin C. Cvjetni pupovi i sjemenke okusom podsjećaju na papar, njegovi se cvjetovi mogu konzumirati u salatama, a zelene sjemenke ukiseljene kao kapare. Osim cvjetova, i lišće se može pripremiti kao proljetna salata, mlado lišće se sitno isjecka i pripremi s malo soli i limunovog soka.

 

Ne samo da je jestiv, dragoljub slovi kao jedan od najjačih prirodnih antibiotika. U tu svrhu koristi se tinktura od biljke i svježe iscijeđen sok biljke. Svi dijelovi biljke djeluju antibiotski i povećavaju otpornost organizma. Na vrtu navodno tjera miševe, puževe i uši te rahli svojim korijenjem zemlju u kojoj raste. Radi toga, preporuča ga se sijati i ispod voćki. Sjemenke dragoljuba su velike i jako se dugo suše. Kad same prirodno padnu s stabljike skupite ih i stavite na suho mjesto da se osuše, dugo će im trebati da se one smežuraju i malo posvijetle, tad su suhe.