Bijeli glog (Crataegus monogyna), narodni nazivi su bijela drača,  bijeli trn,  glogić, trnka. 

Glog je većinom grm srednje veličine, a na povoljnim staništima uspijeva i kao čvorasto razgranjeno drvo visoko i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo, kora glatka, a grane su s trnjem dugim 5 do 15 mm. Listovi su s donje strane svijetlozeleni, a s gornje strane tamnozeleni i sjajni te nekako podsjećaju na listove hrasta. Cvjetovi su bijeli, brojni prašnici svijetlocrvene su boje, plodnica ima jedan do dva tučka, plodovi su ovalne koštunice crvene boje. Grm gloga, još prije nego ga sabirač ugleda, odaje snažan miris nalik na gorki badem, dok je okus plodova brašnav. Vrijeme cvatnje je u svibnju i lipnju, a vrijeme sazrijevanja plodova u rujnu i listopadu.

 

Glog se mnogo susreće na rubovima niskih bjelogoričnih ili crnogoričnih šuma, a vrlo rado raste u prostranim šikarama te uz ograde i živice. Radi svog trnja vrlo je prikladan za ograđivanje pašnjaka, travnjaka i vrtova. Mnoge ptice pjevice gnijezde se u glogovom granju. U proljeće za vrijeme cvatnje skupljaju  se cvjetovi sa cvjetnim stapkama kao i cvjetni vršci s listovima. Cvjetovi i cvjetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom početnom cvatu. Cvjetovi, cvjetni vršci i listovi suše se u hladu na prozračnom mjestu, u tankom sloju. Ujesen se beru plodovi bez peteljke pa se suše najprije u hladu da uvenu, a iza toga se dosuše u toploj peći. Mogu se sušiti i odmah na umjetnoj toplini jer su tako osušeni plodovi kvalitetniji, zadrže svoju prirodnu boju.

Ljekovite i djelotvorne tvari kod gloga su svježi listovi i cvjetovi, uz nešto eteričnog ulja sadrže trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje zadnje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube na djelatnosti sušenjem. Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Znatna je količina aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline. U pučkoj medicini spominje se prvi puta upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih teškoća, potvrđeno je da se u glogu zaista nalazi jedna od najvrijednijih ljekovitih biljaka za srce, jača i regulira rad srca, odličan je regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića. Osim loga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog živcanog umirenja. Upotreba gloga naročito je prikladna kada uz opću tjelesnu slabost istovremeno nastupe nervozne pojave popraćene popuštanjem duševne elastičnosti, povišenom razdražljivošću i nesanicom.

 

Za pripremu čaja mogu se upotrijebiti cvjetovi i listovi, pojedinačno ili pomiješani u jednakim dijelovima, i plodovi. Čaj od cvjetova ili listova priprema se kao čajni oparak, a uzima se jedna čajna žlica cvjetova, listova ili mješavine cvjetova i listova za jednu šalicu čaja. Tokom dana piju se 2-3 šalice u gutljajima i zaslađene medom. Iz zdrobljenih plodova također se može pripremiti čaj, u tu se svrhu stavi na močenje jedna čajna žlica zdrobljenih plodova za jednu šalicu čaja. Nakon močenja od 7-8 sati kratko se prokuha, procijedi, a piju se 2 do 3 šalice dnevno uz dodatak meda. Svi tako pripremljeni čajevi mogu se mjesecima piti već prema stupnju oboljenja, ovapnjenja koronarnih žila, mana srčanih zalistaka, osaljenja i proširenja srca. U narodnoj medicini glog vrijedi kao staro prokušano sredstvo protiv starenja i kao sredstvo za otklanjanje smetnji u klimakteriju. Čaj od glogovog cvijeta preporuča se kod akutnih bolesti s visokom temperaturom (upala pluća, gripa, bronhitis) kao i za umirenje kašlja. Topli i vlažni oblozi od tog čaja djeluju kod oboljelih mokraćnih organa na smirenje bolova. Umirujuće djelovanje čaja koristit će i kod napadaja padavice.